Microsoft Security Essentials je real-time zaštita za vaše osobno računalo, što vas štiti od virusa, spywarea i drugih zlonamjernih programa.

Microsoft Security Essentials je slobodan * preuzimanje datoteka from Microsoft. To je jednostavno instalirati i koristiti, i uvijek pomalo zastario, tako možete biti sigurni da vaš PC je uvijek zaštićen najnovije tehnologije. Ako je vaše računalo je dobro zaštićena, možete naći vrlo jednostavan - boja zelena je sve u redu. To je tako jednostavno

Microsoft Security Essentials je pokrenut efikasno i nenametljivo u pozadini tako da možete koristiti svoje računalo sa sustavom Windows onako kako želite - bez pauze ili dugim računala odgode.

Alata za brže pokretanje programa ima poprilično, a njihovi najveći obožavatelji upravo su oni koji računalom više vole upravljati putem tipkovnice, smanjujući potrebu za klikanjem mišem. Zapravo, upravljanje računalom prebirući po tipkovnici ima svojih draži, ali i velikih prednosti. Samo jedna od pogodnosti koju pruža takav način rada je - brzina.



No, iako upoznavanje i na koncu korištenje tipkovničkih kratica doista olakšava svakodnevni rad i to pogotovo u aplikacijama koje ih podržavaju, osnovne radnje nisu baš moguće pa ćete i dalje često morati posezati za mišem. Na primjer, pokretanje aplikacija nije najsretnije riješeno i to pogotovo ako imate zatrpan startni izbornik.



Srećom, tu uskaču alati kojima je cilj indeksirati sadržaj startnog izbornika i neke druge lokacije te omogućiti lako pokretanje programa i dokumenata i to tako da samo utipkate nekoliko prvih slova ili, ako je to potrebno, cjelovitu naredbu ili naziv programa.



Jedan od takvih alata upravo je Blaze. Riječ je novom imenu u svijetu takvih uslužnih programčića koji, za razliku od svoje također velikom većinom besplatne konkurencije (Blaze je zapravo otvorenog koda), ide i korak dalje. Naime, na prvi se pogled ponaša kao tipičan alat za brže pokretanje programa, indeksira sadržaj startnog izbornika (i to svakih petnaest minuta), sadržaj nedavno otvorenih dokumenata, favorite i slične lokacije te omogućuje da u kompaktno sučelje upišete nekoliko prvih slova onoga što želite pokrenuti, a ovaj će to rado i učiniti.



Naravno, aktivira se putem kratice na tipkovnici koju je, po želji, moguće i izmijeniti no to većina neće učiniti budući da je sasvim tipična - za aktivaciju Blazea istodobno ćete pritisnuti ALT+CTRL+SPACE. Pri upisivanju naziva nekog programa ili dokumenta koji želite otvoriti, nije potrebno upisati ga u cjelini, nego samo njegov početak, a nakon pritiska na tipku TAB, Blaze će sam dovršiti pojam.



štoviše, čak nije potrebno ni pripaziti na tipfelere. Blaze je dovoljno "pametan" da shvati što zapravo tražite i to i ponudi. Na primjer, kad smo utipkali fajfox, Blaze je shvatio da zapravo želimo pokrenuti Mozillu Firefox, što je i učinio nakon što smo to potvrdili. Osim toga, pri tipkanju pojma ponudit će deset mogućih rezultata (taj je broj moguće povećati u konfiguraciji), ali će ih prikazati samo ako pritisnete strelicu prema dolje.



Ako vam se već ovo čini kao dovoljan razlog da ga probate, nastavite čitati dalje jer Blaze skriva još jedno ugodno iznenađenje. Naime, tijekom rada s datotekama ili u nekom dokumentu vjerojatno ćete primijetiti da će se na glavnom sučelju programa (dijaloški okvir za upis tekstualnih naredbi) pojaviti i uskličnik, ako aktivirate Blaze, dakako. Osim toga, boja ikone u sistemskom trayu će se promijeniti indicirajući da Blaze može ponuditi pomoć.



Dvokliknete li na ikonu ili dva puta pritisnete tipku Caps Lock, otvorit će se potencijalno najzanimljiviji dio Blazea - njegov pomoćnik. Riječ je o dodatku koji je namijenjen automatizaciji radnji, a u stanju je prepoznati radnje koje često ponavljate.



Na primjer, recimo da u nekom dokumentu vodite dnevnik i upisujete nešto poput: dan 1, dan 2, dan 3. Aktivirate li Blazeovog pomoćnika, on će predložiti da izvede radnju i sam upiše dan 4. Ako, pak, u tom prozoru naznačite da tu radnju ponovi još dvanaest puta, on će inkrementalno upisati tekst - sve do dan 15. Moćno? Čitajte dalje. Recimo da ste ipak htjeli napraviti listu od trideset dana. Dovoljno je aktivirati Blaze, utipkati continue 15 i pričekati da se sve magično utipka u dokumentu.



No, to nije ni izbliza sve. Blazeov pomoćnik pomoći će i kad preimenujete ili premještate datoteke (u stanju je selektivno premjestiti datoteke prema jedinstvenom pojmu koji se mora ponavljati u svim nazivima datoteka koje premještate), kada ih brišete ili kreirate. Zapravo, primjena za automatizaciju radnji ima mnogo. Uostalom, čak ih možete i sami izrađivati, ali i snimati makro skripte. Stoga toplo preporučujemo da pročitate kratki vodič u PDF-u koji možete pronaći na službenom webu programa.



Od drugih važnijih mogućnosti kojima Blaze raspolaže tu je podrška za eksterne skripte (koristi IronPyhton pa ih uz malo truda i čitanja dokumentacije možete izrađivati i sami), ali i pluginove. Tako je moguće Blaze iskoristiti za računanje jednostavnih matematičkih izraza, dodavati vlastite naredbe, brzi tekst koji možete ponovo koristiti u drugim programima (zgodno za programere i ostale koji često moraju koristiti isti kod ili tekst), te web-stranice.



Uz to, zahvaljujući pluginovima, Blaze zna pokretati sve naredbe koje inače pokrećete iz konzole u Windowsima, zatim kreirati e-poštu sa zadanim e-mail klijentom (cijela je stvarčica moćnija nego što zvuči, no za to pogledajte u dokumentaciju), zatim zna ubijati procese (utipkajte tskill i ime procesa), čak je u stanju otkriti i WAN IP adresu (u Blaze utipkajte What is my IP), te još štošta.



Mogućnosti kojima Blaze raspolaže ima još. No, najbolje je da zavirite u online dokumentaciju jer ćete jedino tako iz njega izvući ono što se izvući da. Imajte samo na umu da je ipak riječ o programu koji je u razvojnoj fazi, da bugova definitivno ima i da njegov pomoćnik nije svemoguć pa će prijedlozi ponekad biti sasvim beznačajni i pogrešni. No, Blaze svakako ima potencijala i zato preporučujemo da ga, ako već ništa drugo, barem probate. Uostalom, ne stoji ni lipe.

Jedan od vrlo čestih djelova Windowsa u svim dosadašnjim inačicama koji je čestim predmetom kritika, a ponekad i razlogom zašto korisnici počinju polagano gubiti živce, jest ugrađeni applet za deinstalaciju aplikacija. Ne može se reći da taj dodatak u potpunosti ne funkcionira i da je tu samo zato da bi nekome zagorčao život, ali da u nekim trenucima zakaže, da je relativno spor kod podizanja (ponekad učitavanje liste instaliranih programa zna potrajati u nedogled) i da ne obavlja deinstalaciju programa u potpunosti, to je istina.

Nije ni čudo da su se zbog toga mnogi korisnici odlučili potražiti alternative, bjesneći po raznim internetskim forumima tražeći računalne gurue za savjet. I dok bi im ovi često preporučali da zaborave na sve alate i da im jednostavno nema druge već zavrnuti rukave te ručno krenuti i potragu za svime što je zaostalo nakon što je neka aplikacija uklonjena s računala (začudili biste se koliko toga ostaje, ako se već i sami niste prethodno u to uvjerili), neki bi ipak ukazali na alatke specijalizirane za deinstalaciju.

Na žalost, većina ih je komercijalna, no uvijek se nađe pokoji za koji ne trebate dati ni lipe, a da zaista ima što za ponuditi. Upravo je i ovotjedni program takav – posve besplatan i, moramo mu priznati, dobro opremljen. Doduše, ne koristi nikakav čudotvoran algoritam za deinstalaciju aplikacija, već isti onaj mehanizam koji je došao sa samim programom koji ste instalirali, ali nudi dodatnu mogućnost. Naime, nakon što deinstalacija programa završi, pregledat će računalo i, gle čuda, uspješno pronaći brdo ostataka koje je, zatim, vrlo jednostavno ukloniti.

Vrlo je intuitivnog sučelja i gotovo da i nije moglo jednostavnije, a čim ga prvi put pokrenete, u glavnom će se prozoru početi popunjavati lista s instaliranim aplikacijama (popunjavanje bi prvi put moglo ponešto potrajati u ovisnosti koliko imate instaliranih programa). Međutim, Revo Uninstaller je daleko bogatiji mogućnostima nego što se to na prvi pogled čini. Na primjer, jedna od zgodnih stvarčica jest mogućnost da iz kontekstnog izbornika pokrenete pretragu putem Googleove tražilice ili, pak, otvoriti registarski ključ gdje su smještene informacije za deinstalaciju za označeni program, ali i još neke sitnice.

Inicijalno Revo Uninstaller neće prikazati instalirane Windowsove komponente niti instalirane zakrpe, no to, ako već hoćete, možete uključiti putem vrlo jednostavne i relativno siromašne konfiguracije iz koje se baš i ne može zaključiti da Revo Uninstaller nudi više. No, tek letimičan pogled na alatnu traku pri vrhu prozora, otkrit će da se u pozadini krije nekolicina dodatnih alata.

Ti su dodaci organizirani u dvije kategorije, oni namijenjeni optimizaciji i oni namijenjeni čišćenju računala. Tu je dodatak za upravljanje programima koji se podižu zajedno sa sustavom, zatim popis nekolicine alata ugrađenih u Windowse te alat koji će pregledati diskove na računalu i detektirati suvišne datoteke i zatim ih ukloniti. Nije tu riječ o punokrvnim alatima koje običavamo vidjeti u profesionalnim komercijalnim alatima, ali svoj posao sasvim solidno obavljaju.

U idućoj kategoriji se nalaze redom dodaci za brisanje tragova koje ostavljate za sobom, a osim što ćete tragove moći ukloniti iz popularnih internetskih preglednika, to isto ćete moći napraviti za programe iz Office paketa alata te za neke stavke u samim Windowsima. No, ni to nije sve. U ovoj se kategoriji nalazi i dodatak koji će prebrisati datoteke koje su označene za brisanje i time za svagda ukloniti bilo kakve dokaze o tome što ste radili za računalom, a nekako je bilo i logično da uz ovaj alat bude dostupan i dodatak koji nepovratno briše specificirane datoteke i mape. Nije loše. No, na žalost, vrlo je iritantna činjenica da se veličina glavnoga prozora dinamički mijenja u ovisnosti koji ste alat izabrali, a zašto je uopće implementirana takva besmislica, nikako ne možemo dokučiti.

Jedan od zgodnih trikova koje Revo Uninstaller nudi jest i mogućnost da ga se prebaci u "lovački" modalitet rada. Premda je to neobičan naziv za mogućnost, zapravo ima mnogo smisla jednom kada je probate. Naime, na desktopu će se pojaviti maleni prozorčić koji neodoljivo podsjeća na snajperski ciljnik, a sve što ćete trebati učiniti jest odvući ga na prečac programa koji želite ukloniti. Uz to, u tom se modalitetu može aktivirati i podrška za povuci i spusti karakteristiku nakon čega će se taj prozorčić prikazivati jaki plamen koji bi, valjda, trebao simulirati peć u koju jednostavno odvlačite prečice do programa. Imajte samo na umu da taj segment Revo Uninstallera nije baš do kraja ispeglan i da boluje od šačice bugova.

Sve u svemu, unatoč sitnim propustima i manama, Revo Uninstallera je prilično solidan programčić za deinstalaciju programa, ali i čišćenje računala i nepovratno uklanjanje podataka koji ima i neodoljivu cijenu. Stoga, tražite li ovakav tip programa ne tražite dalje – ovaj bi vas alat mogao ugodno iznenaditi.

Najveci izbor pozadina za Vas Racunar ... Skini i Uzivaj

Priznajte, koliko ste se puta našli u situaciji kada ste poželjeli pristupiti svojemu računalu, a zbog činjenice da ste se jednostavno nalazili predaleko to niste mogli? E, pa, od sada nadalje svojem ćete računalu moći pristupati od bilo kuda, pod uvjetom da ispunite nekoliko osnovnih zahtjeva. Ne, nije to ništa suviše tehnički komplicirano, a nećete morati ni provoditi sate čitajući nerazumljivu dokumentaciju i konfigurirati router i računalo. Upravo suprotno.

U prvome redu, poželjno je da je vaše računalo spojeno širokopojasnom internetskom vezom i da je spojeno uvijek (ili barem onda kada niste prisutni) budući da bez toga, stvari baš i neće divno (ili uopće) funkcionirati. Drugi uvjet jest da instalirate TeamViewer. Sve drugo će, više ili manje, biti jasno onoga trena kada ga počnete koristiti…

Mislite li da je sve to bespotrebno, kada to možete napraviti i sami – na primjer otvoriti račun na nekoj od servisa koji nude dinamički DNS, uključiti dijeljenje desktopa te omogućiti NAT i proslijediti potrebite portove na routeru? Međutim, zašto se uopće mučiti kada su s TeamViewerom stvari daleko jednostavnije.

Stvari funkcioniraju otprilike ovako, po instalaciji TeamViewera automatski će vam biti dodijeljen jedinstveni identifikacijski broj. Sve što još trebate učiniti jest upisati lozinku (preporučamo što složeniju čisto iz sigurnosnih razloga). Ostale konfiguracijske korake će odraditi sam TeamViewer (instalirat će se i dodatni modul – DynGate zahvaljujući kojem TeamViewer radi i iza vatrozida te ne trebate znati ni eksternu IP adresu kako biste pristupili vlastitom računalu).

Potom, na računalu s kojeg želite pristupiti svojemu računalu, također treba instalirati TeamViewer, te u glavnom sučelju upisati vlastiti identifikacijski broj (ili broj onoga računala na koje se želite spojiti), pritisnuti gumb "spoji se na partnera" i konekcija će se gotovo trenutno ostvariti. Dojam je i više nego odličan, a zapravo se ne razlikuje previše od onoga koji nude i mnogi drugi sličnih softveri za udaljenu kontrolu računala. Naime, činit će vam se kao da radite za vlastitim računalom bez obzira što ste od njega možda udaljeni i stotinama kilometara, a kvaliteta i brzina rada ponajviše ovisi o brzini veze s Internetom.

Osim udaljene kontrole računala, TeamViewer nudi i mogućnost razgovora zamišljen kao klasični chat (u malenom prozoru, ali dostatnom), a moguće je i izmjenjivati datoteke. Zgodno je to što ćete pri izmjeni datoteka moći vidjeti sve diskove i mape na udaljenom računalu, baš kao da sjedite za njime. Naravno, briga je posvećena i sigurnosti pa je sva komunikacija između vašeg računala i računala s kojeg se spajate kriptirana, a pristup računala je moguć samo onima koji znaju vaš ID i lozinku.

Da bi stvar bila bolja, TeamViewer je posve besplatna, ali isključivo za nekomercijalnu uporabu. Trenutno je ova treća inačica još uvijek u beti, pa je vrlo lako moguće da ćete naići na sitnije probleme (pri našem testiranju, problema uopće nismo imali – sve je radilo glatko i stabilno), no zato možete probati raniju inačicu, koja je također besplatna. Doduše, imajte na umu da na oba računala moraju biti instalirane iste verzije TeamViewera, inače se konekcija neće moći ostvariti.

Sve u svemu, TeamViewer se čini odličnim rješenjem ako morate pristupati svojem računalu s udaljenih lokacija (ali ako želite pristupati i računali članovima obitelji ili prijateljima) te preuzeti potpunu kontrolu. Vrlo ga je jednostavno koristiti, konfiguraciju gotovo uopće nije potrebno izvoditi (premda je to moguće, ukoliko se u to uopće želite upustiti), lijepog je i intuitivnog sučelja i neodoljive cijene. Fino i praktično.

Već je odavna dobro poznata činjenica kako brisanjem datoteke nju fizički zapravo i ne uklanjate sa diska – već je operativni sustav samo označava za brisanje, ili bolje rečeno, prostor koji je do tada zauzimala slobodnim za spremanje novih podataka. To ostavlja prostora specijaliziranim forenzičkim alatima da vrate datoteke barem dijelom ili čak u cijelosti koje ste greškom izbrisali, što je posve legitimno ukoliko ih zaista i želite vratiti.

Međutim, ako ste imali namjeru datoteke ili mape izbrisati nepovratno i time, dakako, onemogućiti bilo koga da ih na bilo koji način vrati, onda će vam trebati program poput ovoga. File Shredder ne uvodi ništa revolucionarno niti previše specifično, no da će pomoći u zaštiti da vaše privatne datoteke jednom kada ih odlučite uništiti takve i ostanu, to svakako hoće.

Krasi ga prilično jednostavno sučelje pa bi se i totalni početnici s njime gotovo odmah trebali snaći. Osnovne su mogućnosti uredno sortirane sa strane na izbornicima putem kojih možete lako dodati datoteke ili mape koje želite sigurno izbrisati (moguće ih je i samo odvući u glavni prozor), a koje će se pak pokazati u popisu s desne strane. Ostaje još samo pokrenuti proces sigurnog prebrisavanja pritiskom na upečatljivo smještenu tipku na dnu prozora .

Premda nudi nekoliko metoda i algoritama za sigurno brisanje datoteka, ne možete ih kombinirati već u opcijama odabrati samo onaj koji želite koristiti kao podrazumijevanu mogućnost. To mu je ujedno i najveći nedostatak, budući da bismo rado vidjeli mogućnost da odaberete metodu ili algoritam koji želite koristiti prije samog pokretanja procesa brisanja ili, ako već ništa drugo, opciju da se takvo što omogući.

Kada smo već kod metoda, valja istaknuti da ih nudi i više nego dovoljno, počevši od onih jednostavnijih koje izvode najobičnije višestruko prepisivanje nasumičnih podataka preko DoD 5220-22.M algoritma do poznatog Guttmanovog s prepisivanjem prostora koje zauzimaju označene datoteke od trideset i pet puta. To, lako je pretpostaviti, zaista jamči da će jednom prebrisane datoteke zaista ostati nepovratne.

Od dodatnih mogućnosti koje još valja spomenuti jest maleni dodatak koji je u stanju prebrisati slobodan prostor na disku, u slučaju da ste zbilja paranoični ili samo redovito umjesto klasičnog brisanja datoteka koristite File Shredder.

Dakako, kao što smo i očekivali, File Shredder se solidno integrira u sustav što ćete primijetiti kao samo još jednom stavkom na kontekstnom izborniku putem kojega označene datoteke ili mape možete odmah izbrisati ili ih tek označiti za kasnije brisanje – kako god vam odgovara. U slučaju, pak, da vam ta dodatna stavka na izborniku smeta, možete je deaktivirati u konfiguraciji programa koja je, usput budi rečeno, prilično smislena.

Sve u svemu, File Shredder iako nije oličenje programa koji bismo mogli nazvati vrhunskim, svoj posao obavlja i više nego dobro, krasi ga oku ugodno sučelje ali i solidan niz algoritama i metoda za brisanje, te ono što je najvažnije, za njega ne morate platiti ni lipe. Stoga, brinete li se za sigurnost svojih podataka i ne želite li da nekome dopadnu ruke, ovo je programćić koji će vas dobro poslužiti i nepovratno ih izbrisati.

U zadnje je vrijeme ovaj internetski preglednik koji se temelji na Internet Exploreru sve popularniji, a premda su mišljenja o njemu prilično podijeljena pa ga neki u potpunosti preziru, dok ga drugi veličaju - istina leži negdje u sredini. Prvi put se pojavio još u prošlom tisućljeću (zvuči zastrašujuće, ali brojke ne lažu), a neki ga će se vjerojatno sjetiti pod nazivom MyIE. Nastao je kao rezultat jednog programera koji je htio tek prilagoditi Internet Explorer prema vlastitom ukusu dodajući mu niz mogućnosti (u prvome redu podršku za kartice) koje su očajno nedostajale Microsoftovom miljeniku.

Međutim, programer koji ga je razvijao svoj je projekt napustio i javno objavio većinu izvornog koda, što je omogućilo Jeffu Chenu da nastavi njegov razvoj, ovoga puta pod nazivom MyIE2. To ga je ime pratilo sve do 2003. godine kada je dobio novo kakvo nosi i danas - Maxthon. Premda nije riječ o punokrvnom browseru, već o svojevrsnoj ljusci (koristi Intenret Explorerov engine za prikazivanje web-stranica), neki ga takvim smatraju, što i ne čudi budući da je zaista opremljen nizom zanimljivih mogućnosti.

Osim klasične podrške za tabove, podržava skinove (što ga čini posebno primamljivim svima onima koji vole uređivati vlastiti desktop) i nudi općenito dobro prilagodljivo grafičko sučelje, ali kombinira i podršku za dodatke namijenjene Internet Exploreru, zajedno s podrškom za plug-inove namijenjene njemu samome pa ga je moguće solidno proširiti. Zapravo, Maxthon je idealan browser svima onima koji jednostavno ne žele prijeći na Firefox ili Operu, a opet su i sami nezadovoljni prilično malenim brojem mogućnosti koje nudi sam Internet Explorer. Na primjer, Maxthon podržava upravljanje pokretima mišem što, jednom kada se naviknete, itekako ubrzava snalaženje na Internetu.

Uz to, nudi mogućnost da poništite radnje (recimo da ste greškom zatvorili karticu s nekom web-stranicom, sada je vrlo lako možete vratiti), tu je i dodatak za automatsko popunjavanje formulara na web-stranicama (vrlo korisno ako se često negdje registrirate), ugrađeni čitač RSS kanala (zajedno s osnovnim mogućnostima organizacije istih), dodatak za blokiranje napasnih reklama na stranicama, zaštitu od iritantnih iskakajućih prozora, brdo prečica na tipkovnici koje možete i sami definirati (čak je moguće definirati koje će se web-stranicea otvoriti pritiskom na definirane tipke), tu je i mogućnost snimanja sadržaja ekrana (uključujući i cijelih web-stranica bez obzira koliko su dugačke), snimanje stanja otvorenih kartica i još štošta drugo.

Preciznije rečeno, od ovdje spomenutih mogućnosti i dodataka dotaknuli smo tek vrh ledene sante, jer Maxthon nudi daleko više korisnih stvarčica i nekih pametnih tehnoloških rješenja koja su se u praksi pokazala vrlo funkcionalnima. Dakako, ako ste sumnjali, Maxthon nudi i nekolicinu relativno praktičnih sigurnosnih finti koje bi se u danim trenucima mogle dokazati izuzetno korisnima.

Doduše, kao i na mnogo drugih programa, na Maxthon ćete se morati privikavati, a iako je riječ o punom izdanju i prilično dotjeranom proizvodu, još uvijek boluje od nekih sitnih problema i ponekad iritantnih bugova (kod većeg broja otvorenih kartica, pri zatvaranju se jednostavno zna smrznuti ili će njegovo gašenje potrajati cijelu vječnost). Ipak, to je prije izuzetak nego pravilo, ali se svejedno zna dogoditi. No, sve te sitnice brzo padnu u zaborav kada shvatite s koliko korisnih stvarčica Maxthon raspolaže - na primjer mogućnost upravljanja karticama je na vrlo visokoj razini.

Na svu sreću, prilično se redovito razvija, a osim što se uspješno rješavaju bugovi i problemi, dodaju se i nove mogućnosti pa je tim primamljiviji. Stoga, volite li Internet Explorer, ali niste zadovoljni njegovim mogućnostima, nemojte gubiti ni časka - odmah se uputite na Maxthonove službene web-stranice, skinite ga, instalirajte i počnite surfati Internetom daleko efikasnije i ugodnije nego ikada do sada. Uostalom, nemate što izgubiti - Maxthon je posve besplatan.

Kontroverzni zaštitnik

Kao što je to slučaj s mnogim drugim aplikacijama koje su izašle iz Microsoftove tvornice i ova je već od samih svojih početaka stekla poklonike, ali i veliki broj onih koji je preziru. Microsoftovo rješenje protiv spyware-aplikacija isprva poznatije kao Microsoft Antispyware, a danas Windows Defender, temelji se na GIANT AntiSpywareu. Upravo je to jedan od glavnih razloga na koji se mrzitelji Defendera neprestance pozivaju, smatrajući da je Microsoft svojim promjenama jednostavno upropastio originalni komad softvera.

Međutim, pozadina Windows Defendera i vrijeme koje je Microsoft uložio u razvijanje ovog sigurnosnog alata definitivno nisu vidljivi na prvi pogled, ali su neminovno tu. Naime, Microsoft je praktički iznova napisao engine značajno ga ubrzavajući i poboljšavajući, a Windows Defender sad radi kao Windowsov proces, što također ima svoje prednosti. No, filozofija da Windows Defender maksimalno pojednostave nije se dopala naprednijim korisnicima koji vole stvari imati pod kontrolom.

Preciznije, u većini slučajeva korisnik niti neće biti svjestan da na računalu ima instaliran Windows Defender - to će postati očigledno samo u trenutku potencijalne zaraze kad će se pojaviti ikona u sistemskom trayu s obavijesti o potencijalnim problemima. Čak je i samo sučelje programa svedeno na minimum podsjećajući sve više na izgled nove inačice Windowsa, Viste. Posebnih dodatnih opcija koje se obično mogu vidjeti u sličnim komadima softvera baš i nema, pa je vrlo jasna naklonjenost korisnicima koji nemaju puno iskustva.

Premda se zbog svega toga Windows Defender ne čini previše pouzdanim, to nije istina. Rezidentna zaštita pokazala se prilično solidnom u prepoznavanju i sprječavanju spyware-aplikacija, a Defender cijelo vrijeme nadgleda kritična sistemska mjesta (sistemske konfiguracije, IE dodatke, servise, izvršavanje programa, itd…) te budno pazi da nešto ne pođe po krivu ili se provuče kroz mrežu koju je raspleo.

Još jedna od prednosti Windows Defendera nad mnogim drugim sličnim komadima softvera, a koja je podigla još ponešto kontroverze, je Microsoft SpyNet. Riječ je o zajednici zahvaljujući kojoj bi prepoznavanje štetnog softvera u budućnosti trebalo biti dodatno pouzdanije i jednostavnije. Drugim riječima, ako se i sami pridružite zajednici, Windows Defender će po detekciji štetočina poslati informacije o spyware-aplikaciji koju ne poznaje kako bi se što je prije moguće pronašao efikasan način za njeno uklanjanje.

Iako naprednih alata gotovo uopće i nema, Windows Defender ipak nudi jedan - Software Explorer. Riječ je o dodatku s kojim ćete lako doznati koje se aplikacije pokreću zajedno s podizanjem Windowsa, koji su programi trenutno pokrenuti na računalu te koji programi koriste internetsku vezu. Dakako, svaki od detektiranih programa i procesa moći ćete u bilo kojem trenutku zaustaviti ili onemogućiti.

Sve u svemu, unatoč kritikama i glasnom neodobravanju nekolicine korisnika, Windows Defender uopće nije loš alat za zaštitu i uklanjanje spyware-aplikacija. Pregledavanje računala je vrlo temeljito i relativno brzo, a razina zaštite nije loša. Nedostatak naprednijih opcija pripisujemo Microsoftovoj filozofiji da aplikacije učini jednostavnijima i time prihvatljivijima većem broju korisnika (uostalom, Windows Defender će se distribuirati zajedno s novom inačicom Windowsa).

S druge strane, Windows Defender je posve besplatan korisnicima s licenciranim Windowsima (prije samog downloadanja programa i instalacije morat ćete validirati svoju instalaciju Windowsa), a nećete morati dodatno platiti ni za sve buduća ažuriranja. Drugim riječima, ma štogod mislili o Microsoftovom softveru, ovo je jedan od alata koji biste definitivno trebali imati na svojem računalu. U kombinaciji s nekim antivirusnim rješenjem i boljim vatrozidom od onog ugrađenog u Windowse, vaše bi računalo trebalo biti daleko sigurnije nego bez ikakve ili s polovičnom zaštitom.

Video Spot Folklora Sloga Guča Gora i na našemu Portalu možete skinuti i uživajte...

Gucogorska Tamburica Za sve Korisnike Portala